Rehabilitacija
Cilj rehabilitacije je da olakša oporavak od gubitka funkcije
Rehabilitacija može započeti u bolnici namijenjenoj liječenju akutnih bolesti, no takve bolnice rijetko imaju razrađene programe intenzivne rehabilitacije. Najsveobuhvatniju i najintenzivniju njegu pružaju rehabilitacijske bolnice; smještaj u njih treba razmotriti kad u bolesnika postoji dobar potencijal za oporavak i kad on može sudjelovati u agresivnom liječenju (koji obično traje ≥3 h/dan). Mnoge ustanove za njegu imaju manje intenzivne programe (obično 1–3 h/dan, do 5 dana/tj.) te stoga bolje odgovaraju bolesnicima čija je sposobnost podnošenja terapije manja (npr. bolesnicima krhke građe ili starijim bolesnicima). U ambulantnom okružju ili kod kuće se može ponuditi manje raznoliki i rjeđi raspored rehabilitacijskih programa, što mnogim bolesnici ne odgovara. Međutim, i ambulantna rehabilitacija može biti intenzivna (nekoliko sati/dan i do 5 dana/tj.)
Kako bi započeo s formalnim rehabilitacijskim liječenjem, liječnik mora napisati uputnicu fizijatru, terapeutu ili rehabilitacijskom centru. U uputnici treba biti navedena dijagnoza i cilj liječenja. Dijagnoza mora biti specifična (npr. nakon lijevo-stranog moždanog udara, ostatni desnostrani deficit gornjih i donjih ekstremiteta) ili funkcionalna (npr. opća tjelesna slabost uslijed mirovanja u krevetu). Ciljevi trebaju biti što specifičniji (npr. vježbanje korištenja proteze ekstremiteta, jačanje opće mišićne snage i sveukupne izdržljivosti). Premda se neodređene upute (npr. “fizikalna terapija za procjenu i liječenje”) često prihvaćaju, one nisu baš dobre. Liječnici neupućeni u pisanje uputnice za rehabilitaciju mogu se savjetovati s terapeutom, fizijatrom ili ortopedskim kirurgom.
Najbolji je interdisciplinarni pristup, jer invalidnost može izazvati različite probleme (npr. depresiju, gubitak motivacije za povrat izgubljene funkcije, novčane poteškoće). Stoga bolesnicima može biti potrebna psihološka pomoć i pomoć socijalnih radnika. Pomoć također mogu trebati i članovi obitelji koji se moraju naučiti prilagoditi bolesnikovoj invalidnosti i naučiti kako mu pomoći.
Početnom obradom postavljaju se ciljevi obnavljanja funkcije potrebne za izvođenje aktivnosti iz svakodnevnog života, u koje spada briga o sebi samome (npr. češljanje, kupanje, oblačenje, hranjenje, obavljanje nužde), kuhanje, čišćenje, obavljanje kupovine, uzimanje lijekova, obavljanje novčanih poslova, uporaba telefona i putovanja. Liječnik koji bolesnika upućuje, i rehabilitacijski tim određuju koje se aktivnosti mogu postići a koje su od osnovne važnosti za bolesnikovu neovisnost. Kad se jednom sposobnost obavljanja aktivnosti iz svakodnevnog života dovede do vrhunca, dodaju se ciljevi kojima se popravlja kvaliteta života.
Bolesnici se oporavljaju različitom brzinom. Neka liječenja traju samo nekoliko tjedana; druga traju dulje.
Nekim bolesnicima koji su završili početno, potrebno je i dodatno liječenje.
23
stu 2021
Bol u vratu i leđima je među najčešćim razlozima odlaska liječniku. U ovoj raspravi će biti riječi o boli u stražnjem dijelu vrata (a ne i prednjem dijelu) te u nju nije uključena većina teških ozljeda (npr. prijelomi, dislokacije, subluksacije).
23
stu 2021
Moždani udar može biti ishemični ili hemoragični. Prilikom ishemičnog udara prekinuta je opskrba dijela mozga krvlju, jer je došlo do začepljenja krvne žile bilo ateromom ili krvnim ugruškom. Pri hemoragičnom udaru krvna žila se rasprsne sprječavajući normalni protok i omogućujući krvi da iziđe izvan žile u područje mozga i uništi ga .
23
stu 2021
Najsigurniji način početka vježbanja je izvođenje vježbi dok se ne pojavi bol ili osjećaj težine u rukama ili nogama. Ako su mišići bolni nakon par minuta, onda prvo vježbanje ne smije trajati duže od par minuta. Kako se kondicija povećava, osoba je sposobnija duže vježbati bez mišićne boli. Kad je osoba sposobna vježbati neprekidno 10 minuta, vježbanje je potrebno provoditi svaki drugi dan, postupno povećavajući do 30 minuta kontinuiranog vježbanja. Pravila koja kazuju koliko dugo i često, koliko intenzivno treba vježbati i kako izbjeći ozljede, su ista za sve vježbe i za sve sportove.
23
stu 2021
Cilj rehabilitacije je da olakša oporavak od gubitka funkcije. Gubitak može biti uzrokovan prijelomom, amputacijom, moždanim udarom ili drugim neurološkim poremećajem, artritisom, srčanim poremećajem ili dugotrajnim gubitkom kondicije (npr. nakon nekih bolesti i operacija). Rehabilitacija može obuhvaćati fizikalnu, radnu i govornu terapiju, psihološko savjetovanje i usluge socijalnih službi. Kod nekih bolesnika cilj je potpuni oporavak s uspostavom potpune, neograničene funkcije; kod drugih se radi o oporavku sposobnosti izvođenja što više aktivnosti iz svakodnevnog života. Rezultati rehabilitacije ovise o prirodi oštećenja i bolesnikovoj motivaciji. Kod starijih bolesnika i u bolesnika koji nemaju mišićne snage ili motivacije napredak može biti spor.